LIČKO ZAVIČAJNO DRUŠTVO „VILA VELEBITA“ POŽEGA -
POŽEGA – Jedna od aktivnijih udruga, posebno kada se tiče područja kulture, od organizacije koncerata, promocija knjiga, likovne kolonije i izložbi slika, svakako je Ličko zavičajno društvo „Vila Velebita“ Požega koje je u Gradskom muzeju Požega postavilo Kolektivnu izložbu slika svih sudionika njihove treće po redu, Likovne kolonije koja je za temu imala grad Požegu. Sve goste na otvorenju uz uvod o nastanku kolonije i radu društva Vila Velebita pozdravio je prof. dr. sc. Josip Fajdić, predsjednik društva. - Kao tema dominiraju gradske vedute, Trg Sv. Trojstva kao nepresušna inspiracija, vječna barokna arhitektura. Drugi dio izložbe je onaj pejsažni koji je također podijeljen na dva dijela, jedan se dio odnosi na one slike koje su nastale kao pogled s požeških brda, panoramske skice Požege, a drugi dio je nizinski krajobraz u kojem je svatko pronašao nešto za sebe. Tehnike su ulje na platnu i akvarel.
O izložbi, radovima i umjetnicima govorili su, zadužena za postav izložbe Lidija Ivančević Španiček, muzejska savjetnica i prof. Branimir Pešut, autor uvodnika u Katalogu izložbe, koji je uz design i pripremu Lane Protić Malbašić otiskan u tiskari Agencije za marketing i izdavaštvo Kruna iz Požege.
- Likovna kolonija u Požegi koja se već treću godinu odvija i organizira od strane Ličke zavičajne udruge “Vila Velebita” ne pripada nekakvom posebnom problemskom projektu kojemu je cilj pomaknuti granice ili doći do novih umjetničkih spoznaja, već želji da se likovni izričaj koji koliko god bio heterogen postavi u okvire koji na suvremenoj umjetničkoj sceni nekome mogu izgledati tradicionalnim i arhaičnim. Ona je otvorena za sve koji vjeruju u spretnost i vještinu ruku i oblike koje ruke na platnu ili papiru stvaraju. Doticaj materije i čovjeka u trenutku rađanja jednog drugog svijeta trenutak je čarolije. Vrijeme dakako definira svakoga od nas, pa tako i umjetnike koji vlastito vrijeme ne mogu nadrasti jer nose njegove specifične osobine i značajke koje leže u njihovu djelu. To vrijeme dio je duge tradicije ljudskog stvaranja. Neprestani diktat suvremenosti i mode negira upravo okvire tradicije i želi njeno dokidanje. Tradicija, međutim, premda je mnogi vide u neprestanom odlasku, nikako da ode. Čime zamijeniti kist i štafelaj!? Koju novu vrijednost staviti na mjesto one koja je nestala ili je izgubljena!?
Slikarstvo je sudbonosni podsticaj koji pokreće stvaralački duh i nećemo reći ništa nova ako kažemo da je svaki likovni rad odraz kreativnosti ljudskog duha. Potvrda živosti duha i potvrda njegove neiscrpne snage leži u činjenici da pored ogromnog broja likovnih djela koja su se milenijima stvarala, čovjek se nije doista nagledao svijeta koji ga okružuje već ga uporno želi bilježiti u jednoj drugoj paralelnoj dimenziji, onoj medijskoj. Svaka slika je rezultat spoja čovjeka i medija bilo da je mehanička učinjena strojem ili rukom stvorena. Slike u prirodi same po sebi ne postoje. One se bez čovjeka, umjetnika stvoriti ne mogu. Ova je izložba upravo skup umjetnika koji nisu isključivi i doživljavaju umjetnost na svoj način koji polazi od premise tradicionalnoga. Ona prije svega znači priznati dugu povijest koja svima nama prethodi, potrebne zanatske vještine , osobnu viziju i maštovitost. Za početak da bi se umjetnost stvarala, sasvim dovoljno
Ova izložba dvadeset i osam autora pored ostaloga ima i formu informativnog karaktera, jer daje uvid u trenutnu produkciju i interes autora koji su na koloniju pozvani i istovremeno upućuje na činjenicu da likovnost u kontekstu obnove tradicionalnih medija potvrđuje njihov kontinuirani vitalitet. Nikada u povijesti nije interes za stvaranjem likovnih tragova na platnu ili papiru bio veći kao i broj likovnjaka. Potreba za ostavljenim likovnim znakom odraz je neotuđive želje da se sklonost estetici ne dovede u pitanje ili prekine. U konačnici, svako izlaganje djela pred očima javnosti znači da je djelo izloženo i ostavljeno za prosudbu bilo kritike ili publike. Upravo ti izazovi izlaska pred publiku, pored umjetnikove intime, mogu biti pokretači stvaralačkog duha ali i umjetnosti koji čine značajnu komponentu u stvaralačkoj odiseji. No strahu mjestu nema…sve je umjetnost.
Klasično djelo Henri Focillona „Pohvala ruci“, o naravi likovnog stvaranja još će dugo imati svojih čitatelja ali i umjetnika/praktičara koji će naći poticaja u rečenicama ovoga klasičnog djela. Jer kako Focillon kaže“ruke su tu i premda se ne pokazuju, one vode sve – istakao je Branimir Pešut, prof. na otvorenju izložbe.
Sudionici Likovne kolonije čije slike se nalaze na izložbi su kako kaže predsjednik Fajdić akademskim umjetnici ili slikari koji su završili neku od slikarskih škola: Galić Jadranka, Majstorović Jadranka, Pisac Mato, Bošnjaković Zdenka, Karežić Josip, Šimić Josip, Perković Željka, Jovanović Darko, Katić Ivan, Majić Josip, Džanko Vladimir, Špiranović Siniša, Pešut Branimir, Jurković Mato, Petanović Zvonko, Jurković Vanda, Špikić Božidar, Četvei Marija, Trbojević Siniša, Mekić-Delić Snježana, Erdelji Žana, Žilić Davor, Šarčević Ivan, Mucko Željko, Kesegy Imre, Četvei Hary, Polleto Dominik i Radmirović Željko.
- Vila Velebita jedna je od najaktivnijih udruga u gradu koja pokriva širok kulturološki spektar, od glazbe do tradicije i likovnosti. Grad Požega pratit će udrugu u svim njihovim akcijama jer obogaćuju sebe, ali i nas, svoje sugrađane, i sve ljude dobre volje koji žele doći vidjeti i uživati u plodovima njihovog rada. Nadam se kako će i ova likovna kolonija trajati i rasti te da će još puno godina okupljati umjetnike u ovom i širem sastavu, na užitak svih nas - istakao je požeški gradonačelnik Darko Puljašić koji je izložbu i otvorio.
Tekst/foto: Kronika požeško-slavonska
