Ispiši ovu stranicu
Petak, 17 Siječanj 2020 11:11

Anamarija Blažević: Gdje su ostaci naših najmilijih!?

Ocijeni sadržaj
(12 glasova)

KOMEMORACIJA POVODOM GODIŠNJICE RAZMJENE ZAROBLJENIKA LOGORA BUČJE -

BUČJE - Prošla je već 28. godina od kada se na današnji dan odvila razmjena zarobljenika zloglasnog agresorskog srbočetničkog logora Bučje, prvog četničkog logora na području Hrvatske. Tim povodom pred kapelicom na Bučju održan je danas prijepodne komemorativni skup, na kojem je mnoštvo ljudi došlo odati počast onima čija je krv na tom mjestu natopila Hrvatsko tlo, kao i svima onima koji su na tom mjestu trpjeli, bili mučeni i ponižavani.

Među onima koji su iz poštovanja došli položiti vijence i zapaliti svijeće te svojim prisustvom uveličati ovu obljetnicu bio je državni tajnik Ivan Vukić u svojstvu izaslanika predsjednice Republike te ministarstva hrvatskih branitelja koji je okupljene pozvao na zajedništvo i djelovanje u razvoju naše mlade države kako bi ono za što su naši ljudi poginuli bilo i nama i njima na ponos.
Komemoraciji je prisustvovao i dopredsjednik Hrvatskog društva logoraša Ivan Turudić prozvavši prvenstveno državno odvjetništvo radi neprocesuiranja počinitelja zvjerstava na Bučju, a i u drugim četničkim logorima za vrijeme Domovinskog rata, što je dodatna uvreda poginulim braniteljima i civilima.

Okupljenima se obratio i bivši logoraš Josip Cah, koji im je izložio svoja bolna sjećanja, sjećajući se prijatelja koji nisu doživjeli dugo priželjkivanu slobodnu Hrvatsku, dok ga još vrlo živa i bolna sjećanja nisu preplavila i oduzela glas.

Gradonačelnica Pakraca Ana Marija poručila je onima koji tvrde da održavanjem ovakvih komemoracija živimo u prošlosti, da narod bez čiste prošlosti i povijesti ne može imati ni budućnost te da nikada nećemo odustati od potrage za nestalima niti ih se prestati sjećati.

Uoči komemoracije iz Pakraca su već tradicionalno prema Bučju krenuli i maratonci istrčavši memorijalni maraton naziva „Stazom mučeništva“ u kojem su uz našeg lokalnog maratonca Duška Štrbca sudjelovali i članovi Udruge maratonaca Virovitičko-podravske županije „Glasnici istine“ te Udruge maratonaca Sisačko-moslavačke županije „Heroji ne umiru“.
Glazbenu obol komemorativnom skupu pružio je Gradski pjevački zbor Grada Lipika.
Uz organizatora današnje komemoracije, Udrugu civilnih invalida i stradalnika Domovinskog rata Požeško-slavonske županije i Grad Pakrac te udrugu Hrvatski Feniks Zapadna Slavonija, vijence su uz današnje govornike položili i Zajednica Udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata, Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih, Hrvatsko društvo logoraša, delegacija Požeško-slavonske županije i Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata PS Županije, delegacije Grada Daruvara i HVIDR-e, 117. Križevačka brigada i PP Križevci, pripadnici HV i MUP-a, Udruga antifašista Pakrac-Lipik, te gradske delegacija Pakraca i Lipika kao i Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakrac-Lipik, kao i svi oni koji su počast poginulima i nestalima došli održati mimo protokola.

Zloglasni logor Bučje postojao je od kolovoza 1991. pa sve do siječnja 1992. godine. U tom razdoblju kroz logor je prošlo više od 300 ljudi, većinom civila, ne samo Hrvatske, već svih nacionalnosti, odnosno svih onih ljudi koji su iskazali odanost domovini Hrvatskoj. Dio zatočenih je razmijenjen, dio zarobljenika je sproveden u daljnje kazamate i logore, Staru Gradišku, Manjaču, Bijelu stijenu. Nekima se gubi svaki trag, i do danas nisu poznate sudbine 22 osobe koje se još uvijek vode kao nestale. O strahotama koje su se događale ovdje govore svjedočenja bivših zatočenika, a jedan od njih posvjedočio je sljedeće:

„ Gradiška je bila blagoslov u usporedbi s Bučjem. Na Bučju su me stavili u podrum šumarije, u košulji kratkih rukava, na dvije daske, na kojima je bio karton, bez pokrivača, bez odjeće. Teško se može izraziti osjećanje koje čovjek ima u takvom položaju i u takvoj situaciji. Ne donose jelo, ne daju piti, čak ni vode. Ali zato slave u zgradi iznad podruma. Puštaju nas dvaput dnevno samo na zahod, jednu dvije minute, samo za obaviti nuždu, ponekad i umiti se. Stalna tortura i prijetnje. Zima. Glad. Batine. A među nama zatvorenicima strah, beznađe, strepnja, malodušje. “
Za zločine počinjene u logoru Bučje do danas nitko nije odgovarao.

izvor: compas.com.hr

Galerija slika