Banner 750x94 gume barišić

Untitled 1

Breadcrumbs

Utorak, 15 Studeni 2011 16:21

Raj smo prirode, a stanovništvo nam gladuje?!

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

Već desetak godina na našim poljima najbolje uspjeva – ambrozija! Kad bi naziv te biljke preveli s grčkog zvali bismo je besmrtna, no kako njen pelud izaziva tešku alergiju u ljudi, danas već kod gotovo svakog petog građanina Hrvatske, to nećemo učiniti, osim registrirati da se u Hrvatskoj ona razmnožava sukladno značenju imena! Zanimljivo, može rasti i na obrađenim njivama, ali njezino pravo carstvo su napuštene oranice, livade i pašnjaci – čega kod nas ima napretek. A širenje ambrozije samo je znak zapuštenosti Hrvatske i posljedica naše dugogodišnje nebrige za poljoprivredu, grane gospodarstva koja bi nam praktički trebala biti primarna djelatnost, uz turizam, dakako!

Lijepa naša ima 3,2 milijuna hektara poljoprivrednih površina, što iznosi oko 55 posto njezine ukupne površine i oko milijun ljudi koji izravno žive od zemlje! Dakle, poljoprivreda je nešto što proistječe iz same naravi Hrvatske! No od tih 3,2 milijuna danas se obrađuje tek malo više od trećine, oko 1,3 milijun hektara! Prije rata, u Hrvatskoj se obrađivalo više od dva milijuna, što znači da je nakon stvaranja samostalne države u korov zaraslo oko milijun hektara obradive površine! Tako je u posljednja dva desetljeća petina Lijepe naše zarasla u korov!!!  Tu se odmah sjetih kako su svih proteklih godina naši političari hrpimice nudili tvornice za jednu kunu, pa pomislih zašto po istoj toj cijeni sada ne bi davali i te silne neobrađene hektare, ali samo onima koji će doista raditi! Jer masovno zarastanje Hrvatske u korov počelo je poslije Domovinskog rata, ali razlog za to nisu bila neočišćena minska polja, već neraščišćeni računi prilikom subvencioniranja. Mnogi su tako mogli kupovati na stotine hektara vrlo jeftinih oranica, potom za njih dobivati izdašne poticaje iz državnog proračuna, a da pritom zemlju nisu ni vidjeli, kamo li štogod na njoj posadili! Pod hitno moramo prekinuti s takvom praksom podjele poticaja i provesti reviziju načina na koje se oni dijele. Naime, dosad se nije nagrađivala proizvodnja, već hektari! Za posrtanje hrvatske poljoprivrede podjednako su krive sve vlade jer su udovoljavali uvoznom lobiju. Zbog toga što je hrpimice potican uvoz, nauštrb proizvodnje, počela je propadati industrija, poljoprivreda još i više!

U proteklom desetljeću hrvatski je uvoz poljoprivrednih proizvoda svake godine bio 300 do 500 milijuna dolara veći od izvoza! No, tomu je lako doskočiti.Potrebno je samo strogo kontrolirat kvalitetu hrane koja se prodaje našim ljudima. Treba vrlo strogo kontrolirati onu uvezenu, te tako ne dopustiti da nam, zbog ogromnih profita, uvoznici serviraju najobičnije prehrambene otpatke iz razvijenih zemalja! Naprosto, mi moramo zaštiti hrvatskog čovjeka i brinuti o njegovom zdravlju, samim time stati i u zaštitu hrvatske poljoprivredne proizvodnje, istodobno i turizma. Jer, badava nama pusti gosti na prelijepome Jadranu, kad ih hranimo namirnicama od kojih je 80 posto iz one grabežne vrste uvoza, dakle vrlo upitne kakvoće! Nije to vrst turizma koji donosi probitak široj društvenoj zajednici! Poljoprivrednu aktivnost u Hrvatskoj obavlja 230.173 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, te 2.155 poslovnih subjekata, rekosmo oko milijun ljudi. Baš zato treba uvažavati seljake u najvećoj mogućoj mjeri, tretirati ih isto kao što bismo morali i radnike! Za razvoj poljoprivrede treba stvoriti sigurnost seljaka a to su: mogućnosti školovaja djece, mora biti zdravstveno skrbljen i imati osiguranu starost! Jer, na seljaku i njegovom gazdinstvu budućnost je hrvatske poljoprivrede, s obzirom da tu nije u pitanju samo proizvodnja hrane već i ruralni razvoj, održavanje života na selu i seoskom prostoru, očuvanje tradicijskih vrijednosti i pitanje ravnomjerne naseljenosti države i njenog prostora.

Uz razvoj poljoprivrede  vrlo je važno sačuvati sačuvati šume i vode u Hrvatskoj. Unazad 20 godina svaka je godina toplija od prijašnje, a ako izostanu i oborine, kojih je u kolovozu samo na osječkom području bilo najmanje u prošlih 130 godina, priroda trpi teške udarce, a znanost ima pune ruke posla da one koji na globalnoj razini odlučuju o nekontroliranom iskorištavanju prirodnih bogatstava upozori na ozbiljnost tog problema. Stoga mi moramo biti razboriti i oprezni u procjenjivanju na koji ćemo način unaprijediti potpuno zapušten sustav navodnjavanja, jer kapaciteta imamo, no kao što vidimo priroda nije nepresušan izvor! Ovoga trenutka Hrvatska ima 9,2 milijardi kubika obnovljivih rezervi podzemnih voda, a koristi tek 400 milijuna kubika godišnje, dakle manje od 4 posto! Apsolutno sam za – na znanstveno potkrijepljenim projektima – razvijanje vodoopskrbe, odvodnje i navodnjavanja, ali mi u HSP-u dr. Ante Starčević tražimo da se svaki projekt detaljno prouči, elaborira i potvrdi od najviših državnih instanci! Naprosto, on mora biti državni interes koji će amenovati i Hrvatski sabor, pogotovo što se itekako zna da je to nacionalno bogatstvo podložno globalnim promjenama!

Jednak je slučaj i s našim šumama! Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u RH iznosi 2,688.687 hektara, što je 47 posto kopnene površine države. Od toga je više od 2 milijuna u vlasništvu RH, dok je 581 770 hektara u vlasništvu privatnih posjednika. Glavninom šuma u vlasništvu države gospodare Hrvatske šume, poduzeće koje nema svoje, već mu je zadaća da gospodari državnim šumama. U svom upravljanju njima one već stoljećima moraju primjenjivati princip potrajnosti i iz šuma uzimati znatno manje drveta nego što ga priraste. Kako to moraju biti lošija stabla, izlazi da su šume u nas sve ljepše i veće što se njima više gospodari! No je li tomu tako? Još pet godina prije rata u Hrvatskoj je imala 2,5 milijuna hektara šuma i desetak vrlo jakih tvornica namještaja, poput Mobilie, Oriolika i sličnih. Danas je šumski fond za 500 tisuća hektara manji, a ugašena je većina onih tvornica, pa ispada da brže uništavamo šumski fond izvozeći trupce negoli kad smo izvozili gotov proizvod! Ovo ipak spada u onu priču o gospodarstvu, no i iz dosad rečenoga se vidi kako smo država bogata obradivim tlom, šumama i vodom. To se nesmije nikada prodati.

Ali, mi u HSP-u dr. Ante Starčević prepoznajemo gdje su korijeni tog zla, vidimo put ka izlasku iz njega i znamo kako to provesti!

Zamjenik predsjednice prof. dr. Radoslav Galić

Prilog pod pokroviteljstvom