Banner 750x94 cestitka 1,3 1

15

Banner 750x94 cestitka 1,2

la garage bilburger razanj

Breadcrumbs

Ponedjeljak, 05 Travanj 2021 10:07

Svetkovina Uskrsa u požeškoj Katedrali sv. Terezije Avilske

Ocijeni sadržaj
(11 glasova)

POŽEGA - Na svetkovinu Uskrsa, 4. travnja požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova, Župe sv. Terezije i vjernicima grada Požege predvodio je svečano euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali. Pozdravljajući nazočne u Katedrali i ispred Katedrale, kao i one koji su se slavlju pridružili na internetskom portalu Požeške biskupije i na valovima požeške radio postaje »Vallis aurea«, biskup je čestitao svetkovinu Gospodinova uskrsnuća, njegove pobjede nad smrću. Kazao je da usred naših ljudskih nemoći i umiranja trajno ostaje izazovna činjenica da je Bog u Isusu Kristu stao na našu smrtnu stranu i ostvario veliko djelo za nas – pobjedu nad smrću. Pozvao je sudionike slavlja da Pobjedniku nad smrću danas povjere sve svoje osobne, obiteljske i narodne nemoći, i neka ga zamole da svojom pobjedničkom snagom bude njihova moć.

DSC03228

U homiliji biskup je rekao da danas ne naviještamo neki događaj koji je bio medijski zabilježen, nego osobu Isusa Krista koji je nakon svoje smrti posvjedočio da je živ, osobu koja je pobijedila smrt i s nove razine života započela uspostavljati odnos prema onima koji su ga bili sposobni prepoznati, koji su vjerovali u njega. Izazov današnje svetkovine upravo je odnos Isusa Krista prema nama, nas prema njemu i međusobno, ustvrdio je biskup. Kazao je da je o tom riječ u ulomku prvog čitanja iz Djela apostolskih, u kojem apostol Petar, sažimajući povijesne podatke iz Isusova života, svjedoči da je on prošao zemljom čineći dobro, istaknuvši kako je na koncu svega najveća činjenica njegovo očitovanje nakon uskrsnuća od mrtvih – ne svima – nego od Boga izabranim svjedocima. Biskup je izrazio uvjerenje da sudionici slavlja osjećaju koliko je važan Isusov odnos prema nama, a jednako tako i naš odnos jednih prema drugima. Naglasio je kako je Bog prije bilo kakvih naših pokušaja da stupimo u odnos s njime, sve učinio da njegov odnos prema nama bude onakav kako je najbolje za nas: darovao nam je svoga utjelovljenog Sina, koji je s nama trpio i umro, ali ne da bi ostao nemoćan pred grobom i smrću, nego da bi za nas pobijedio smrt, i tako uspostavio najvažniji i konačni odnos prema nama ljudima. Pred činjenicom da je Bog u Isusu Kristu za nas učinio sve, sv. Petar nas u prvom današnjem čitanju potiče da provjerimo kakav je naš odnos prema konkretnoj Isusovoj osobi, koji je za nas bio ubijen i koji je u svom uskrsnuću pobijedio smrt. Naime, vjerom u Isusa Krista postiže se oproštenje grijeha, oslobađa za život vječni. Stoga nas sv. Pavao u ulomku iz Poslanice Kološanima, naviješten u drugom liturgijskom čitanju, poziva neka ne težimo za zemaljskim, nego da tražimo i zauzimamo se za ono što je gore, na nebesima, gdje je Krist, život naš, s kojim smo i mi pozvani živjeti, ustvrdio je biskup.

DSC03148

Osvrćući se na aktualnu situaciju u hrvatskom društvu, kazao je da smo ovih dana svjedoci kako se s najviših državnih razina razaraju međuljudski odnosi. Kad god netko prezire drugoga, o njemu ružno govori i etiketira ga, on time ne svjedoči povjerenje prema njemu, nego daljinu i promašenost odnosa s njime. Naprotiv, kad u obiteljima i u društvu jedni prema drugima uspostavljamo odnose poštovanja, razumijevanja, blizine i povjerenja, milosrđa i praštanja, nutarnje povezanosti koja se zove ljubav, tada se događa naša duboka međusobna povezanost i zajedništvo na nutarnjoj, duhovnoj razini, utvrdio je biskup. Još je kazao da je zajedništvo izvorna stvarnost jer ono upućuje na Boga, koji je zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga, kojemu mi pripadamo po Božjem naumu ostvarenu u Isusu Kristu. Naglasio je da odnosi nisu nešto što se samo po sebi događa, nego su plod nastojanja naše slobode, zauzete za ono što je pravo i dobro, za ono što je »gore«, kako veli sv. Pavao. Mi smo ono kakvi su odnosi koje ostvarujemo jedni prema drugima, a izvorno prema Bogu, ustvrdio je biskup. Kazao je kako nam naviješteni evanđeoski ulomak o dolasku Isusovih učenika na Isusov grob svjedoči da prazan grob ne uspostavlja odnos prema Isusu, nego rađa strahom i djeluje razorno. Naglasio je da ono što već dvije tisuće godina uspostavlja odnos Isusovih učenika s njihovim uskrslim Gospodinom jest vjera u njihovim srcima koju im on daruje i kojom izgoni iz njih svaki strah, dovodeći ih u pravo stanje njihova postojanja. Spomenuo je kako zajedno sa sudionicima slavlja želi danas zahvalili Bogu što nam je svojim božanskim odnosom prema nama omogućio u Isusu Kristu da ne budemo izgubljeni ljudi. Ustvrdivši da u izgrađenom odnosu s Isusom Kristom leži čvrstina i naših međusobnih odnosa, pozvao je nazočne slavljenike neka zamole Gospodina Isusa da ih utvrdi u povjerenju i vjeri u njega, da žive dublju i snažniju međusobnu povezanost u braku, obitelji i na javnim razinama svog života.
Podsjetio je kako je Uskrs s jedne strane slavlje onoga što je Bog ostvario za nas u Isusu Kristu, ali s druge strane i svojevrsni ispit našeg odnosa prema Isusu Kristu i jednih prema drugima, i pozvao nazočne da na temelju „Ispita savjesti“ pjesnika Tina Ujevića provjere kakvo je stanje navedenih odnosa. Potaknuo ih je neka ovog Uskrsa donesu odluku kako žele biti osobe u hrvatskom društvu koje ne razaraju međusobne odnose, nego ih izgrađuju, i to onim pobjedničkim putem kako nas je naučio Isus Krist. Pročitao je potom ulomak iz „Ispita savjesti“ Tina Ujevića: »Nije li nas dakle stid jesti kruh, a ne raditi, piti vodu i vino, a ne oduševljavati i ne biti oduševljen, imati odjeću i obuću, a ne imati milosrđa, imati sobu, svjetlo i ogrjev, a ne biti stvaratelji, djelitelji, okupljači, osloboditelji? Nije li nas dakle stid što smo na slobodi, a ne mislimo na one što su u tamnici? Što smo u biblioteci, a ne mislimo na one u tvornici? (…) Što smo u pozadini, a ne mislimo na one na putu? Nije li nas dakle stid što smo djeca radnika i seljaka, a preziremo i odnemarujemo radnike i seljake? Nije li nas dakle stid što smo daroviti, a neplodni? (…) I što svoje najljepše, najčasnije ideje potrošimo po kafanama u dokonim ćaskanjima koja možda stvaraju besjednike, ali ne potpune ljude i čelične karaktere. Ustanimo jednom za ljudsku dušu, za otkupljenje čitavog čovjeka, svečovjeka, moralnog i ekonomskog, navijestimo rat svim tiranijama. (…) Razrušimo granice mržnje i međašnike predrasuda; organizirajmo legije nauke i duhovnog oslobođenja. Budimo jednom na koncu konca ono što nijesmo nikada integralno bili, ali budimo to ovaj put integralno: budimo ljudi!« Biskup je dodao da je integralni čovjek o kojem pjesnik govori, ostvaren u Isusu Kristu, u njegovoj pobjedi nad smrću, te je potaknuo sudionike slavlje neka mu se pridruže obnovljenom vjerom i neka s njime i oni budu integralni ljudi u hrvatskom društvu.
Nakon homilije sudionici slavlja obnovili su svoja krsna obećanja, a biskup ih je poškropio vodom blagoslovljenom u vazmenom bdijenju. Pri svršetku svete mise župnik Župe Sv. Terezije u ime nazočnih svećenika i vjernika uputio je biskupu Antunu čestitku za Uskrs, poželjevši da ga Uskrsli Gospodin obdari svojim mirom i radošću.