ZAVIŽAN / ALAN / BAŠKE OŠTARIJE - Premužićevu stazu, jednu od najljepših planinarskih staza u Hrvatskoj, prošli smo tijekom trodnevnog izleta u organizaciji HPD Sokolovac Požega. Idejni začetnik staze bio je Ivan Krajač, dok ju je projektirao i izgradio Ante Premužić između 1930. i 1933. godine. Staza je građena tehnikom suhozida i savršeno uklopljena u teren, bez velikih uspona, što je čini pristupačnom, ali i veličanstvenom.
Organizatori izleta i vodiči, Ivana Šljerić i Hrvoje Mikolčević, uz izvrsnu logistiku, omogućili su da čak 50 planinara sigurno i uspješno prođe ovu zahtjevnu rutu. Iza toga stoji mnogo više od organizacije – ljubav, predanost i duboko poštovanje prema planini. Tu ljubav Ivana je nesebično prenosila na sve nas. Planinarsku etiku učili smo na licu mjesta – bez knjiga, kroz primjer, riječ i iskustvo. Slušali smo kroz smijeh i šalu, ali svaka njezina riječ ostala je negdje duboko zapisana.
Različiti karakteri, godine i navike stopili su se u jednu zajedničku priču. U uvjetima daleko od svakodnevice naučili smo da je upravo to – jednostavnost, priroda i zajedništvo – poseban oblik komfora.
Na put krećemo još u noći, kako bismo ujutro stigli na Zavižan. Dočekuje nas jaka bura i hladnoća – oblačimo sve što imamo: rukavice, kape, buffove… i spremni krećemo.
- dan (Zavižan – Alan – Mrkvište)
Krećemo kroz šumovite predjele prema surovom i veličanstvenom kršu Rožanskih kukova. Dolazimo do spomen-natpisa Anti Premužiću, a zatim i do odvojka za vrh Gromovaču (1.676 m). Unatoč snijegu i snažnoj buri, dio ekipe penje se na vrh. Promrzli, ali puni uzbuđenja, nagrađeni smo nezaboravnim pogledom na more i vrhove Velebita.
Nastavljamo prema Rossijevoj kolibi, gdje radimo dužu pauzu uz ručak uz pogled i trenutke koji se pamte.
Staza nas dalje vodi kroz livade i šumu, a podno Alančića iznenađuje nas otvoren pogled na more. Dolazimo do Alana, odakle se prevozimo do Mrkvišta. Planinarska kuća Mrkvište smještena je na prostranoj čistini, na važnom križanju puteva, a riječ je o nekadašnjoj lugarnici koju su uredili planinari.
Večer na Mrkvištu protekla je u posebnom ozračju – uz večeru, pjesmu, harmoniku i gitaru. Smijeh nije prestajao, a posebno iznenađenje bila je proslava godišnjice braka Slavice i Vijeke, uz duhovit poklon koji je dodatno podigao raspoloženje.
- dan (Alan – Skorpovac)
Drugi dan donosi najdužu dionicu – oko 20 kilometara čiste ljepote. Gotovo cijelim putem prate nas otvoreni pogledi na more i otoke. Svaki korak zove na fotografiju, svaki pogled na divljenje.
Hodamo u dobrom ritmu, uz kraće pauze i jednu dužu za uživanje u panorami. Dolazak u Skorpovac prevozimo se kombijima u 4 ture do Kugine kuće gdje nas dočekuju odlični domaćini. Slijedi zasluženi odmor – topla večera, ugodne sobe, smijeh i pjesma zatvaraju još jedan ispunjen dan.
- dan (Skorpovac – Baške Oštarije)
Jutro započinje pakiranjem i organizacijom prijevoza. Završnu dionicu prolazimo u dobrom tempu – motivacija je dodatno porasla jer nas na kraju čeka zajednički ručak ( lička janjetina).
Dolazimo do planinarskog doma Prpa – posebnog naselja bungalova, među kojima se ističe i kapelica Gospe od Velebita. Tu završavamo našu Premužićevu, uz zajedničku fotografiju, osmijehe i osjećaj ponosa. Mi smo prošli Premužićevi stazu! Svi!
Imali smo komfor Premužićeve noseći samo dnevna ruksake. Prijevoz je bio odlično organiziran kombijima, uz prilagodbu tempa svim sudionicima. Hrana je bila osigurana tijekom cijelog puta, a izlet je završen zajedničkim ručkom u restoranu Prašuma.
Posebno zahvaljujemo vodičima, a ponajviše Ivani, čija je energija, briga i znanje učinila ovaj izlet sigurnim, poučnim i nezaboravnim.
Zaključno, ova tri dana bila su puno više od hodanja – bila su lekcija o prirodi, ljudima i nama samima.
Velebit nas je još jednom podsjetio koliko smo mali, ali i koliko možemo kada hodamo zajedno.
Vedro – do nove avanture! Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje!
Tekst: Snježana Poljak
