POŽEGA - Na Galeriji svjetlosti Gradske knjižnice Požega održana je promocija zbirke pjesama „Napokon“ autorice Verice Sinjaković. U toploj i prijateljskoj atmosferi, pjesnikinja je nakon trideset godina pisanja skupila hrabrost da svoju poeziju napokon podijeli s publikom.
Zbirka „Napokon“ obuhvaća tri tematske cjeline — ratnu, romantičnu te socijalnu i zavičajnu poeziju — i donosi širok raspon emocija: od sjećanja na Domovinski rat i izgubljene mladosti, preko nježnih ljubavnih stihova, do mirnih slika prirode i zavičaja koje odišu zahvalnošću i smirenjem.
Verica Sinjaković rođena je 1. lipnja 1972. u Pakracu, a djetinjstvo je provela u Donjem Čagliću, u okruženju prirode koja je duboko utkana u njezine stihove. Tijekom Domovinskog rata 1991. pridružila se sanitetu na zapadnoslavonskom ratištu u bazi Pakračka Poljana, iskustvo koje je snažno obilježilo njezinu poetiku i odnos prema životu. Poeziju piše od rane mladosti, a upravo kroz stihove pronalazi način da izrazi ono što riječima često ne može.
Njezini radovi već su bili zapaženi: osvojila je 2. mjesto na Susretu planinara pjesnika 2022. za pjesmu „Napokon“, 1. mjesto za pjesmu „Julija“ na Festivalu domoljubne poezije „Dok nam živo srce bije“, te 3. mjesto za kratku priču „O mojoj baki s ljubavlju“. Od 2023. godine aktivna je članica Udruge „Matko Peić“, u okviru koje redovito sudjeluje u kulturnim događanjima i književnim večerima.
Promocija zbirke oblikovana formom intervjua okupila je velik broj gostiju, prijatelja i članova obitelji, a večer je protekla u znaku topline, iskrenosti i zahvalnosti. Promocija je započela a cappela izvedbom France Babić, umirovljene učiteljice glazbene kulture (Neka cijeli ovaj svijet – A. Kabiljo - Jalta, Jalta). Uz čitanje stihova (DanelaVujanić, Nada Bonić, S. Halt-Ćuže i M. Markota) i glazbene trenutke (Duo Amor; Kristina i Damir Devčić), publika je mogla osjetiti ono što Verica živi — snagu jednostavnosti, ljubav prema ljudima i prirodi te mir koji dolazi nakon oluje.
Na kraju večeri, dirnuta do suza, autorica je zahvalila obitelji, prijateljima, Udruzi i medijima na podršci: - Trebao mi je dugi niz godina da skupim hrabrost i izgovorim svoje stihove naglas. Ono što želim da čitatelj sa sobom ponese jest Ljubav. Ovdje dijelim dijelove sebe u kojima će se drugi prepoznati ili me bolje razumjeti. Svako dijeljenje je ljubav. Rat me je izgradio, voljela bih da ga nije bilo, i on jest najgore što se može dogoditi čovjeku. Ali na kraju mora ostati ljubav. To želim svojim čitateljima.“
Zbirka „Napokon“ tako nije samo zbirka poezije — ona je životna priča pretočena u stihove trajne povezanosti s ljudima i zavičajem, simbol hrabrosti, zahvalnosti i ljubavi prema životu.
Tekst: Sandra Halt-Ćuže, foto: Dragutin Kepić