BISERNA ROSA OD 170 PJESAMA -
POŽEGA – Učiteljica u mirovini, rodom iz Cerovca, Terezija Teja Letinić Ciglenečki ovih dana izdala je i svoju četvrtu knjigu pjesama. Iako pjesme piše od mladih dana tek odlaskom u mirovinu počela je te pjesme sabirati i 
objavljivati, a njen izdavački pothvat počeo je izdavanjem monografije o njenom rodnom selu Cerovcu. Tako je 1996. godine izdala prvu knjigu o povijesti i mještanima rodnog sela „Cerovac, selo u Zlatnoj dolini“ a već 2010. godine i drugi dio monografije o Cerovcu.
Prvu zbirku pjesama izdala je 1997. godine pod nazivom „Slak u zoru“, drugu zbirku 2004. god. po nazivom „Prsten plavog neba“, treću 2006. god. pod nazivom „Svjetlice“ i sada četvrtu zbirku s novih 170 pjesama pod nazivom „Biserna rosa“
Ima još jako puno neobjavljenih pjesama, kaže Terezija, no kako zbirke uglavnom izdaje u vlastitoj nakladi, tek uz pomoć nekih sponzora, ide tek kada sakupi dovoljno sredstava za pripremu i tiskanje. Pjesme su joj objavljene u Zbornika „Sto hrvatskih pisaca“, u književnoj reviji Marulić, Požeškom pučkom kalendaru, Planinarskom zborniku, Gupčevoj lipi, Zagorskom listu i tjedniku Kronika požeško-slavonska, a redoviti je sudionik književnih večeri i natječaja za kratku priču i pjesme koje već nekoliko godina organizira redakcija tjednika Kronika.
Terezija i sada u poznim godinama svakodnevni piše, a kako kaže često i u noći kada se probudi ustane i zapiše koji stih.
Tekst: Vladimir Protić Foto: arhivska fotografija (Tena Protić)
Ljeto
Vrelo sunce
razigrano
obrubila
zlatna traka
na poljani
plavog neba
igraju se
sva oblaka
Magle
Magle gmižu
zastajkuju
postajkuju
u visine se dižu
zastiru staze i pute
vise nad širokim poljima
nijemo šute
kao da nešto
zloslutno slute –
odlaze dolaze
bezbojne niti od zraka
lagane
neuhvatljive
veru se
do oblaka
steru se po poljima
… ali kad se pojave
nečujne
sunčane strijele
odmah
preplašene
nekud sele
Sjena
Moja sjena
vjerna druga
sa mnom po ovom
svijetu
vrluda
prati me svuda
ide sa mnom
ispred mene
ide za mnom
nekad je uska i duga
i tanka kao slama
onda se smanji
igra se sa mnom
nekad se skrije
pa mi se smije
stanem
i ona se zaustavi
pružimo si ruke
i lagano hodamo
bez muke