Operacija ''Papuk 91'' Hrvatske vojske, na Zapadno-slavonskom bojištu počela je 28. studenog 1991. Jedna od zadaća napadnih djelovanja 123. brigade HV Požega, bila je oslobađanje Zvečeva. Akcijom pod kodnim nazivom ''Johanesberg'' (akcija ime dobiva prema uzvišenju/brdu kod Zvečeva) brigada je 17. prosinca 1991. izvršila zadaću i zauzela Zvečevo. Tom akcijom koja je bila do tada treća u nizu, 123. brigada HV Požega potisnula je neprijateljske snage s mjesta njihovog glavnog Zapovjedništva, Teritorijalne obrane (TO), Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Zapadna Slavonija.
Ustrojavanje i organizacija TO SAO Zapadna Slavonija kao oružane sile SAO na privremeno okupiranom području odvijala se na slijedeći način: (J. Raguž, znanstveni članak, 2015. Ustrojavanje i raspad teritorijalne obrane Srpske autonomne oblasti SAO zapadne Slavonije 1991. godine) - Odmah po proglašenju SAO Zapadne Slavonije 12. kolovoza 1991. Vlada SAO Zapadne Slavonije donijela je odluku o ustrojavanju postrojbi TO-a, i uspostavi jedinstvenog sistema TO SAO Zapadna Slavonija kao oružane sile SAO. Odlukom Narodne skupštine SAO Zapadne Slavonije 17. listopada 1991. TO SAO Zapadna Slavonija postaje dio jedinstvenog sistema Oružanih snaga (OS) SFRJ. Uz praktičnu primjenu postojeće organizacijske strukture, razlog zašto je odlučeno za TO bilo je i pitanje legaliteta pobunjeničkih postrojbi koji je time riješen. Postrojbe TO su formirane po organizacijsko-formacijskoj strukturi OS SFRJ, čime je osigurano jedinstveno zapovjedništvo i formalno pravo na oružje TO iz skladišta JNA.'' Neprijateljske snage na Zvečevu imale su glavni stožer za cijelo okupirano Zapadnoslavonsko područje s kojeg su planirale i izvodile teroristička djelovanja po našem području. Prema obavještajnim podatcima, o njima tada, naše su snage, imale dobre informacije o Zvečevu, te je donesena odluka u 123. brigadi o napadu na to područje s čime se složilo i nadređeno zapovjedništvo Operativne zone HV.
U knjizi ''Tada je trebalo imati petlju'' general-pukovnika Miljenka Crnjca, zapovjednika 123. brigade HV Požega, na str. 176 navodi se: - Slijedeća akcija, koju smo nazvali „Johanesberg“, izvedena je odmah sutradan, 17. prosinca 1991., a planirana je na temelju izvješća zapovjednika postrojbi i našeg izviđačkog voda. Znali smo da ćemo samo ako odmah nastavimo sa ovakvim tempom naići na neprijatelja koji nije kvalitetno organizirao obranu ili ju je organizirao na brzu ruku. Zbog toga smo sve naše napore usmjerili na to da krenemo prema Zvečevu, jer bi oslobađanjem Zvečeva, odnosno zauzimanjem štaba i „komande “ slomili srpsko vojno vodstvo na tom prostoru i poljuljali moral njegovih vojnika. Od Orljavca do Pakraca stvorili bismo takvu paniku koja će nam pomoći u daljnjim akcijama. Ujedno, bi podigli moral kod naših vojnika i našeg naroda u Požeštini, kao i kod cijelog hrvatskog naroda i svih hrvatskih vojnika, jer bi nakon okupacije Vukovara vidjeli da i mi, uz hrabrost koju smo već dokazali, imamo i znanje, snagu i sposobnost za oslobađamo okupiranih prostora Hrvatske i da smo vojska koja može pobijediti u ovom ratu.
Neprijateljske snage su prema određenim podatcima premještale Štab TO Zapadne Slavonije i mijenjale zapovjednu strukturu do samog povlačenja pred snagama HV, prema znanstvenom radu, J. Raguž, znanstveni članak, 2015. Ustrojavanje i raspad teritorijalne obrane Srpske autonomne oblasti (SAO )zapadne Slavonije 1991. godine piše slijedeće: - Na čelu organizacijske strukture TO SAO Zapadne Slavonije bio je Štab TO Zapadne Slavonije. Po dostupnim podacima Štab je počeo djelovati po proglašenju SAO Zapadne Slavonije i donošenju odluke o ustrojavanju TO-a SAO, a najkasnije 18. kolovoza. Neposredno po osnutku Štab se nazivao Ratni štab Teritorijalne obrane za Zapadnu Slavoniju. Od osnutka je nadzirao velik dio zapadne Slavonije, od Bilogore i Papuka do Save, gdje je srpsko stanovništvo bilo većinsko ili vrlo brojno. No osim Okučana (i kratko Lipika), ne i urbana naselja. Stoga su pobunjenički štabovi bili smješteni po selima. Prvo je sjedište ovog Štaba bilo ili u selu Donji Borki kod Daruvara, ili u pakračkom selu Brusnik. Krajem listopada ili početkom studenog 1991. Štab (bez daljnje uporabe pridjeva „Ratni“ u nazivu) se smjestio u odmaralište Rade Končar u Novom Zvečevu na Papuku. U odmaralištu je bila smještena i Vlada SAO Zapadne Slavonije. Zvečevo je pod srpsku kontrolu stavljeno početkom kolovoza 1991. kad je kolona od 18 vojnih vozila s rezervistima iz Našica tu stigla i stacionirala se. Prvi zapovjednik Štaba TO-a bio je Veljko Vukelić (predsjednik Narodne skupštine SAO Zapadne Slavonije), načelnik štaba potpukovnik Milan Lončar, komesar Mišo Netković, operativac Nenad Vurdelja, pozadinac Boško Malenić.
U Štabu TO Zapadne Slavonije je, vjerojatno zbog poraza na Bilogori, u prvoj polovici studenoga, Generalštab OS SFRJ, za novog zapovjednika imenovao pukovnika Jovana Trbojevića, koji je iz Novog Sada došao u zapadnu Slavoniju 7. studenog 1991.''
Akcija „Johannesburg“ počela je u ranim jutarnjim satima, slanjem već spomenutih izvidnika, a u 7 sati iz G. Vrhovaca upućena je satnija koja je imala zadaću da osigura prolaz našim snagama, tako da štite komunikaciju Kamensko – Zvečevo i ne dozvoli prodor neprijatelja iz Kamenske u leđa našim snagama, koje su imale zadaću osloboditi Zvečevo. Po zauzimanju položaja i štiteči naprijed navedenu komunikaciju na prostoru sela Mrkoplje, Šušnjari i Kreševo, koja su prema informacijama koje smo imali bila prazna, a u koje smo rano ujutro poslali izviđačke grupe, glavnina naših snaga je krenula prema Zvečevu, dok je u G. Vrhovcima ostala pričuva jačine dva voda koja bi intervenirala prema situaciji ili kao ispomoć glavnim snagama ili kao ojačanje snagama koje su štitile komunikaciju Kamensko – Zvečevo.
Prva bojna 123. brigade, kao glavna napadna snaga, imala je zadaću da krene u oslobađanje Zvečeva i to tako da jedna satnija napada sa sjeverne strane, da druga satnija ide istočnim padinama brda „Johannesburg“ i, koristeći prirodne zaklone, napadne na jugozapadnom kraju novog Zvečeva, a 3. satnija imala je zadaću da se kreće istočnim padinama Jabučkog brda i da napadne s jugoistočne strane prema novom Zvečevu.
Zadaća naše artiljerije bila je da podupire napadne snage u izvršenju zadaće, za koju smo izdvojili vod minobacaća 120 mm i vod topova ZIS 76 mm koji su djelovali iz G. Vrhovaca, a desetinu LRL-128 razmjestili smo na bazu Papuk, sa zadaćom djelovanja po Zvečevu.
U akciju smo uključili i naš oklopni vod i to tako da smo jedan tenk T-55 poslali kao ojačanje snagama koje su čuvale komunikaciju Kamensko-Zvečevo ili ako bude trebalo za proboj glavnih naših snaga na Zvečevu, dok su jedan tenk T-55 i jedna samohotka ostali u G. Vrhovcima za slučaj da dođe do prodora neprijateljskih tenkova iz smjera Bogdašić – G. Vrhovci ili kao pojačanje snagama za čuvanje komunikacije, ako bi oba tenka T-55 trebalo uputiti u smjeru Zvečeva.
Akcija je uspješno izvedena. Zvečevo je oslobođeno oko 15 sati. Zaplijenili smo veću količinu naoružanja i streljiva, koje smo koristili u sljedećim akcijama. U povlačenju četnici su zapalili odmaralište i dio okolnih kuća kako bi nama u ruke palo što manje streljiva i hrane koju smo ondje zatekli i dijelom izvukli. Na Zvečevu smo ostavili snage jednog ojačanog voda kao osiguranje našoj logistici koja je imala zadaću prikupiti i izvući oružje, oruđe, streljivo i hranu. Uz to, te snage su trebale pričekati i spojit se sa snagama 136. br. koja je nastupala iz smjera Voćina prema Zvečevu i koja se nakon dva dana spojila s našim snagama. (''Tada je trebalo imati petlju'' general-pukovnika Miljenka Crnjca, zapovjednika 123. brigade HV Požega, na str. 176-178.)
Već se istog dana planiraju naredne napadne akcije 123. brigade HV Požega, koje će u blagdanima Božića 1991. donijeti oslobođenje tadašnje općine Slavonska Požega. Time će se ispuniti obećanje koje je zapovjednik brigade Miljenko Crnjac rekao na komemoraciji poginulim pripadnicima na trgu Sv. Trojstva 5. prosinca 1991.: U ime gardista nad vašim mrtvim tijelima obećavam: Dok postoji i jedan živi hrvatski gardist u požeškoj brigadi Zbora narodne garde ova Općina kao i svi njezini građani koje ste svojim životom branili bit će slobodna.''
autor Mario Kalan