U organizaciji Katehetskog ureda, 27. veljače u Požegi je održana korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije pod vodstvom Ivana Valentića, župnika Župe sv. Martina Biskupa u Dugom Selu. Program obnove, prilagođen epidemiološkim okolnostima započeo je u Katedrali sv. Terezije Avilske zazivom Duha Svetoga te riječima pozdrava predstojnika Katehetskog ureda Roberta Kupčaka.

Na temelju Matejevog evanđelja o Isusovim kušnjama u pustinji voditelj je progovorio o njihovu značenju u svakodnevnom životu i načinu na koji treba promatrati vlastiti odnos prema materijalnim stvarima, prema ljudima i prema Bogu. Kazao je da je Duh Sveti Isusa poveo u pustinju te da jednako tako ni vjernika Duh Sveti ne oslobađa kušnji, već ga pušta da bude kušan u pustinji svakodnevnog života. Pustinju predstavlja nesigurnost i neizvjesnost svakodnevice gdje se čovjek susreće s braćom i sestrama, s istinom, sa samim sobom. Podsjetio je kako je cijela prošla godina bila svojevrsna „pustinja“ gdje se svatko trebao suočiti s neizvjesnostima koje je ona sa sobom donijela. Duh Sveti je taj koji vjernika u pustinji dovodi do situacije u kojoj se mora suočiti s istinom i donijeti određene odluke, potičući ga na ono što je dobro. Stoga Bogu treba biti zahvalan za kušnju, jer ona rađa prokušanošću vjere i radošću, ustvrdio je voditelj duhovne obnove. Pojasnio je zatim kako je Isus kroz četrdeset dana u pustinji postio i ogladnio. U postu se očituje ono što je bitno, ono čime se čovjek hrani. Zanimljivo je da Isus ne kaže kako se ne treba hraniti, nego da u procesu zadovoljavanja osnovnih životnih potreba čovjek ne smije isključiti Božju riječ. Kada se Boga stavi na prvo mjesto, sve ostalo na ispravan način dolazi na svoje mjesto. Voditelj duhovne obnove, je na koncu protumačio kako druga Isusova kušnja govori o napasti da čovjek postavlja zahtjeve Bogu, umjesto da se uključi u ono što mu Bog daje, dok treća kušnja ukazuje na čovjekov pokušaj da upravlja drugima. Nakon razmatranja slavljen je sakrament pomirenja, a potom je biskup Antun Škvorčević  predvodio euharistijsko slavlje.

Pozdravljajući na početku svećenike, vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri biskup je kazao kako je njihova duhovna obnova važna korizmena postaja za njih osobno i za Biskupiju, na kojoj svjedoče da nisu ravnodušni s obzirom na pitanje što se s njima događa na razini postojanja. Podsjetio ih je kako Bog ne traži da nastojimo biti nešto i netko drugi, nego da postanemo novi ljudi. To se pak može ostvariti samo Isusovim djelom u nama. Podsjetio je da ih je on u sakramentu pomirenja oslobodio starog čovjeka, pozvavši ih da se na početku misnog slavlja još zajednički pokaju za ono što ih je bilo zarobilo na razini nemoći sebičnosti, zloće, grijeha.

Pri svršetku svete pričesti nazočni su uputili Isusu Kristu Vjeroučiteljsku molitvu. Na kraju pak misnog slavlja biskup je izrazio uvjerenje da je Gospodin uspio sudionike duhovne obnove pokrenuti u njihovu srcu i savjesti na put kojim se jedino postiže pravi život i smisao postojanja, poželjevši im uspješnu korizmu u obnovljenom vjernom hodu s Isusom Kristom. Zahvalio je svećeniku Ivanu Valentiću na vođenju duhovne obnove. Svim vjeroučiteljima zahvalio je na onome što nastoje činiti za same sebe, za djecu i mlade koji su im povjereni u školi i u župi, napose za suradnju s Katehetskim uredom u ostvarivanju programa župne kateheze u pripravi djece i mladih za prvu pričest i krizmu online putem i na druge načine.