21. SUSRETI MALIH PJESNIKA SLAVONIJE I BARANJE
CERNIK - Učenica OŠ Stjepana Radića Čaglin, petašica Maja Stanković i njezina voditeljica literarne grupe, učiteljica hrvatskoga jezika Maja Jasić pozvane su u OŠ Matija Gubec Cernik na 21. susret malih pjesnika Slavonije i Baranje. Majina pjesma „Bijeg u oblake“ pronašla je svoje mjesto među pet najboljih pjesama te je dobila diplomu i prigodne poklone.
Na raspisani literarni natječaj za taj Susret prispjele su 102 pjesme iz 30 škola štokavskog govornog područja. Članovi stručnog žirija prof.mr.sc. i pjesnik Ivan Slišurić, prof. i književnica Željka Horvat-Vukelja i prof. Đurđica Stuhlreiter odabrali su prvo 40 pjesama za javno izvođenje na Susretu, a nakon toga i pet najboljih.
- Mnoge mlade spisateljske nade zasjale su toga dana u punini zahvaljujući
svojoj nježnoj, maštovitoj, štokavskoj poetskoj riječi te su svojim spontanim, osebujnim izražajnim čitanjem, a neki i krasnoslovljenjem, dirnuli srca mnogih sudionika te još više rasplamsali žar ljubavi prema pisanoj hrvatskoj riječi – kaže učiteljica Jasić.
Učenica Maja je, o pronalasku ideje za svoju pjesmu je rekla: - Često mi učenici znamo otploviti negdje daleko, u visine, u oblake, posebno kad smo na nastavi. Najradije bismo samo maštali, a ne bili u đačkim klupama. Učitelji nas tad često opominju pa me to inspiriralo da izmislim svog maštovitog Lovru kojeg muči matematika i bodljikave brojke u zbilji, ali zato uživa u sanjarenju i druženju s raznim likovima koje vidi u oblacima.
Za Maju se ovaj ''bijeg u oblake'' pokazao vrlo inspirativnim i korisnim te zajedno s ostalim malim talentima dijeli mišljenje kako će i dalje uporno, s velikim žarom pisati te to željeti podijeliti s drugima.
- Ovakvi susreti pamtit će se vječno upravo zbog slobodnog leta svim mogućim svjetovima dječjih duša, zbog kazivanja o ljepoti jednostavnih stvari i emocija, a koje su zapravo od sveopće važnosti za naš duhovni i umni napredak. Kad još tome pridodamo i užitak druženja te upoznavanja novih prijatelja iz mnogih mjesta naše lijepe Slavonije i Baranje, dječjoj sreći i želji za ostavljanjem svoga traga kroz spisateljsko pero zaista nikada neće biti kraja – dodaje učiteljica Jasić.
Bijeg u oblake
,,Lovro, opet si u oblacima! Spusti se u stvarnost'',
mama, tata i mnogi drugi zabrinuto, često kažu.
Dragi moji mili, neodoljivo to je mjesto gdje nježno hodam
gledajući plavetnilo rajsko.
Ovdje dolje čeka me matematika. Ona uporna je, vuče za rukav stalno, ne odlazi nikada.
Dok oblak je sad tu, a sad ga nema.
Matematika i oblaci ne slažu se baš.
Ne postoji nježniji jastuk od mojih oblaka: sad slon, sad mačka, sad strašni zmaj.
Ja sam car u modroj praznini.
Oblaci su moji vjerni prijatelji.
U svjetloplavom zaljevu neba, sunce i ja s oblacima vatenastima igramo se.
Ipak čeka mene uvijek ta nestrpljiva matematika, brojke šiljate, bodljikave!
Baš kad sam stigao do znaka plus, iznad moje glave pojavi se oblačić bijeli, proljeće šaroliko!
I ptić, gle…!
I pogled moj snen za njima ode. Hm, što sam ono radio, zbrajao ili oduzimao?
Jedan pogled kroz prozor dovoljan je da me brojke usplahireno zovu natrag i love.
,,Lovro, opet si u oblacima!'' sad opominje razrednica.
Sram me.
Njoj ne mogu reći tajnu svoju nježnu,
da sav ronim i skijam po svodu nebeskom, samo mom.
Nikako da sav stanem u kvadratiće moje matematičke bilježnice.
Uvijek barem mali dio mene pobjegne preko crte˗
u oblake.
Maja Stanković, 5.r