POŽEŽANIMA PREDSTAVLJENA KNJIGA KOJA OPISUJE ZLOČINE IZ DRUGOG RATA O KOJIMA SE NIJE SMJELO PISATI -
POŽEGA – Ponovno je predstavljanje jedne knjige napunilo dvoranu HGK, što govori o velikom interesu za njenu tematiku. „Huda jama – strogo čuvana tajna, autora Romana Leljka govori o temi o kojoj se nekada nije smjelo niti pričati, bila je strogo čuvana tajna, a govori o partizanskim zločinima koji se desili krajem 2. Svjetskog rata. Promocija knjige održala se pod pokroviteljstvom grada Požege i požeškog gradonačelnika Vedrana Neferovića, koji je u svom pozdravu okupljenima rekao - Kada imamo ovakva događanja, kada se vraća kotač povijesti unazad 60 ili više godina, postavlja se pitanje kakvi su to režimi bili kada i dan danas i na prostoru našeg grada ne znamo svu istinu o događanjima u tom vremenu ili ju znamo samo periodično i nije zabilježena na način kako bi bila normalna civilizacijska vrijednost.
Okrećemo se prema budućnosti no ta istina nas prati, izlazi u bilo kojem obliku pa i nakon toliko godina, kada želimo rješavati neke druge probleme, dolazi nam danas na prag. Mi danas u našem gradu imamo određena mjesta koja su trag žrtava, trag hrvatskih obitelji na našem prostoru, ali isto tako imamo jednu povijest koja je pisana i tumačena na drugi način pri čemu su se polagali vijenci i tamo gdje žrtava nije bilo. Kako bi budućnost bila čista, kako bi mogli mirne savjesti raditi i djelovati svaka ta istina mora do kraja izaći na vidjelo i ova večer je jedan pokušaj da shvatimo ono što je nedavno rečeno na jednom predavanju u Požegi, da se pričala ta istina svih ovih 70 godina, možda nikada ne bi bilo Ovčare, Škabrnje ...
Knjiga je rezultat dvadesetogodišnjeg istraživanja i bavljenja tom temom Romana Leljaka, novinara i publiciste iz Slovenije. On je istraživao masovnu grobnicu koja je nastala u rudniku ugljena Huda jama, u Barbarinom rovu, kraj gradića Laško, nedaleko Celja. - Radi se o jednom od najvećih zločina koji se dogodio u 2. Svjetskom ratu u ugljenokopu koji je 1945. godine iskorišten za likvidaciju preko 3 tisuće ljudi među kojima je bilo više od 2 tisuće Hrvata. Knjiga govori o tome na koji način je to napravljeno, tko je napravio i tko su odgovorni. Radi se o najgorem stratištu Drugog svjetskog rata jer je tri tisuće ljudi živo zazidano, umrli su u mukama u mraku tog ugljenokopa. Na žalost te žrtve su još uvijek u tom Barbarinom rovu i motiv ove knjige je da slovenska i hrvatska vlast nađu snage i volje da se ti ljudi pokopaju – istakao je Leljak nadajući se skorom otvaranju te jame i dostojnom završetku tih nesretnih ljudi, jer baš svatko ima pravo da ima svoj grob. Baš zbog toga što se nismo suočavali s istinama tih strašnih tragedija, povijest se 90. godina ponovno počela ponavljati, i ponovno su neki ljudi likvidirani. Te istine također trebamo razjasniti da se više nebi događale takve tragedije ljudi.
